<	svibanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Svibanj 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KoMeNtAri da, da/ ne, ne By: little dizajn

No, don't try to apologize
Don't play the game of persistence
Excuses existed before you did

No, don't look at me like you did before,
Don't talk in plural
Rhetoric is your most lethal weapon

I'm going to ask you not to come back ever again
I feel that you are still hurting me here,
Inside

And that at your age you should know well
What it's like to break someone's heart like this

No, one can't live with so much venom
The hope your love gives me
No one else gave me
I swear, I'm not lying

No, one can't live with so much venom
One shouldn't devote the soul
To collecting attempts
Rage weighs more than cement

I hope you don't expect me to wait for you,
After turning twenty six
Patience has sunk all the way down to my feet

So here, I pluck daisy petals
And I'm looking without seeing,
To find out if you'll get irritated and leave

I'm going to ask you not to come back ever again
I feel that you still can hurt me here,
Inside

And that at your age you should know well
What it's like to break someone's heart like this

No, one can't live with so much venom
The hope your love gave me
No one else gave me
I swear, I'm not lying

No, one can't die with so much venom
One shouldn't devote the soul
To collecting attempts
Rage weighs more than cement

No, one can't live with so much venom

No, one can't live with so much venom

No

No

Bigoo

I know you won't come back,
everything that was;
Time has left it behind.
I know that you won't return.
What happened between us
will never be repeated.
A thousand years will never reach me
to fade you away and forget.
And now I'm here,
Trying to turn valleys into cities
Mixing the Sky and the Sea.
I know I let you escape,
I know I lost you.
Nothing can be the same;
A millenium can reach
so you can fade away.
Chorus:
I'm here, loving you,
suffocating,
in photographs and scrapbooks,
in objects and momentos.
I can't comprehend,
I'm driving myself mad.
Changing a foot for
my own face;
This night for a day.
And there's nothing I can do about it.

The letters I wrote,
I never sent.
You didn't want to know of me.
I can't understand
how foolish I was;
It's all the matter of time and faith.
A millenium with another thousand years...
are enough to love

utorak, 29.05.2007.

TI

cijelo moje tijelo drhti
dok me tvoja ruka dira
ja sam već u sedmom nebu
a anđeo harfu svira

Tvoje usne vrelo ljube
iz mojih se uzdah ote
Tvoje ruke,usne,tjelo
Ti si pravo remek-dijelo.


U LIPNJU

Kako je lijepo,o mili Bože
nakon toliko minulih lijeta
vratiti se na rodnu grudu
u lipnju

Miriše sviježe pokošeno sijeno
nakon toliko minulih lijeta
veće je topla,miriše zemlja
u lipnju.

Zrikavce čujem na livadi
nakon toliko minulih lijeta
sreća me prožima cijelu
u lipnju

subota, 24.02.2007.

OPASNA IGRA

Nema igre tako lijepe
Ako blizu nije pruga
Ali u toj kobnoj igri
Izgubili mi smo druga.

Nisam bilasvjesna tada
Zašto plaču svi ti ljudi
Kad ja sanjam svake noći
da prijatelj moj se budi.

Na otvorenoj pruzi Zagreb-Rijeka
Jedno malo društvo igralo se tu
A, da će zauvijek otići prijatelj naš
To nisam sanjala ni u strašnonm snu

Ponekad vratim se tamo
Premda me nitko ne čeka
još uvijek tu je kuća stara
Uz prugu Zagreb-Rijeka

nedjelja, 11.02.2007.

BRODOLOM

U jutarnjem plavetnilu zore
Tužno je šumilo more
Nekad smo sretni bili
A sada naša tijela leže na pustoj rivi.

Galebovi,ptice drage
Donesite cvijet u kljunu
spletite bijeli vijenac
Stavite mu cvijetnu krunu.

Kad već mrtav ovdje leži
Nek ti cvijeće odar krasi
Gledat ću te dok još mogu
Jer se i moj život gasi.

I osijećam spokoj tihi
Ispred mene tamna sjena
Dok lebdimo iznad mora
Prekriva nas morska pjena.

četvrtak, 25.01.2007.

NADA ZA BOLJE SUTRA

KAD DVADESET I DVA SATA PROĐU
VRAČAM SE KUĆI S NAPORNOG RADA,
RUKE ŠTO SU NEKAD BILE NJEŽNE
ŽULJEVIMA PREPUNE SU SADA

KAD DVADESET I DVA SATA PROĐU
VRAĆAM SE KUĆI S NAPORNOG RADA
ZAPJEVAM PJESMU PUTEM KROZ ŠUMU
SEDAMNAEST MI JE GODINA SADA

SVAKI NOVI DAN ZA MENE JE NADA
ŠTO GORI I CVJETA U SRCU MOM,
ONA ME PRATI I JUČE I SADA
ONA SE KRIJE I U SRCU TVOM.






RAZUM

KUD SMO TO KRENULI
O,MOJ BOŽE
KAMO NAS VODI
OVAJ PUT?
GDJE SMO IZGUBILI
O, MOJ BOŽE
OSOBINE ČOVJEKA

GDJE JE RAZUM
ZA ONE KOJI RATUJU?
GDJE JE SAVIJEST
ZA ONE KOJI UBIJU?

A GDJE JE LJUBAV?

subota, 23.12.2006.

NOĆ U GRADU ROCKA

KAD NAD NAŠ GRAD PADNE VEĆE
NITKO TAD ZASPATI NEĆE,
I DOK SE SVJETLA PALE
UZIMAMO SVI GITARE.

A KAD ZASVIRAMO ROCK AND ROLL
NITKO NE SPAVA VEĆ GLEDAJU NAS,
PREPOZNALI SU PJESMU SVOG SRCA
UZ LUDI RITAM PROMUKAO GLAS.

I TAKO DO JUTRA GITARE SVIRAJU,
A PRATE IH BUBNJEVI, LUPAJU KO LUDI
TADA NAM PRSTI STANU NA GITARI,
VIDIMO UMORNI SU LJUDI.


JER KAD ZASVIRAMO ROCK AND ROLL
NITKO NE SPAVA VEĆ GLEDAJU NAS,
PREPOZNALI SU PJESMU SVOG SRCA
UZ LUDI RITAM PROMUKAO GLAS.

utorak, 12.12.2006.

VOLIM TE TO JE SVE

SPUSTILO SE VEĆE NAD MOREM
ZVIJEZDE SU VIJENAC PLELE
NA OBALI POSUTOJ PIJESKOM
NAŠE SE RUKE SRELE

DUGO SMO GLEDALI TO MORE
MODRO,ŠIROKO BEZ DNA
DOK JE U NAMA GORJELA LJUBAV
NA OBALI NAŠEG SNA

NE RECI NIŠTA U OČIMA ČITAM
SVE TVOJE NAMJERE DOBRE I ZLE
NE RECI NIŠTA
NE,O,NE
VOLIM TE TO JE SVE

NE RECI NIŠTA U OČIMA VIDIM
SVE TVOJE NADE,ŽELJE I SNE
NE RECI NIŠTA
NE,O,NE
VOLIM TE TO JE SVE

ponedjeljak, 04.12.2006.

RAZLIKE NEMA

SVI SMO MI LJUDI DVADESET I PRVOG STOLJEĆA
I NITKO NEZNA ŠTO GA ĆEKA DO PROLJEĆA

SVATKO ĆE ISPITI SVOJU ČAŠU DO DNA
BOGATAŠI,ZVIJEZDE I TAJKUNI
SREDNJA STALEŠ KOJA NESTAJE I SIROMASI KAO JA

ZAŠTO SE BOGATI PRAVE VAŽNI?
KAD IMAJU NOVAC,IMAJU MOĆ,PA SU SNAŽNI

AKO IMATE ZA RAZLIKU OD DRUGIH
VILE,JAHTE I PUNO TOGA.
NISTE VI GOSPODO,PRIVILEGIRANI KOD BOGA

RAZLIKE NEMA
ZA ONE KOJI SVAKI DAN DOBIVAJU CVIJEĆE
ILI ONI ŠTO KOPAJU PO KANTI ZA SMEĆE


DOK SE NEKI RAZBACUJU HRANOM DRUGI UMIRU

utorak, 28.11.2006.

I MOJ OTAC IMAO JE KONJA

I MOJ OTAC JAŠIO JE KONJA
KROZ KANJONE I SEOSKE PUTE,
I JA SAM DIJETE SA SELA
ROĐEN DA BUDEM KAO ON.

UVIJEK JE BIO SAM
BAŠ KAO I JA,
OBOJCA SMO JAHAĆI OSAMLJENE ZVIJEZDE.
SAM BOG ČUVA TE TAJANSTVENE LJUDE
ŠTO U TIHOJ NOĆI IZČEZNU IZA PLANINE

petak, 24.11.2006.

MOJA BIJEDA

IMA LI NEKOG NA SVIJETU
BAŠ TAKVOG KAO JA?

DA RODITELJA NEMA,
DA SUNCE MU NE SJA USRED LJETA,
DA MU CVIJEĆE VENE KAD TREBA DA PROCVJETA.
DA NEMA ŠTO DA JEDE, PA NI SUHA KRUHA,
DA NEMA ŠTO DA PIJE,PA NI BISTRE VODE
DA LI BI I TI ŽELIO ONO ŠTO ŽELIM JA,
DA LI BI REKAO:"O,POMOZI MI BOŽE,ILI BI PLAKAO IZ SRCA SVA".

NEMAM PRAVE SLOBODE,SVATKO ME SVAČIM SPARI,
O,DAL ĆE ITKO,ITKO NA SVIJETU NADAMNOM DA SE SAŽALI?

MOJA BIJEDA,STALNA BIJEDA,CRNA BIJEDA.

TVRDA ZEMLJA MI POSTELJA,TMURNO NEBO POKRIVAČ,
HLADAN VJETAR MI JE PEĆ,O, DAL ĆE ITKO IKADA RIJEČ SAŽALJENJA MI REĆ?

VEĆ ODAVNO MOJA ZVIJEZDA TINJA, JER VEĆ ĆE BRZO DA SE ZAGASI,
O,"MILI LJUDI"NEKA DODJE ITKO IZ OVE BIJEDE DA ME SPASI.

MOJE OČI SU OBLACI,MOJE SUZE SU KIŠA,
MOJA KOSA JE TRAVA OD BURE KADA SE STIŠA.

srijeda, 15.11.2006.

TI SI MENI SVE

TI SI SVJETLO U TAMNOJ NOĆI
TI SI SUNCE ŠTO ME GRIJE,
TI SI NJEŽNA PTICA PLAHA,
TI SI DIJETE KAD SE SMIJE.

TI SI RADOST USRED TUGE,
TI SI PJESMA MOG IDOLA,
TI SI DRAGI VJETAR BLAGI,
TI SI PLAV KAO ZORA

SAMO TEBE VOLIM,
SAMO TEBE ŽELIM,
SAMO S TOBOM DRAGI
SREĆU ĆU DA DIJELIM.

SAMO TEBE TRAŽIM,
SAMO TEBE GLEDAM,
SAMO TEBE VOLIM,
NIKOME TE NEDAM.

KAD SI SA MNOM U TIHOJ NOĆI
JA TADA SNIVAM NAJLIJEPŠE SNE.
TI SI MOJA NAJLIJEPŠA BAJKA,
TI SI MENI SVE.